U petak, 23. siječnja ponovno smo volontirali u Pučkoj kuhinji, u najvećem broju do sada. Dolaskom na odredište, a malo smo kasnili zbog prometa, nismo mogli posluživati hranu jer su poslovi bili podijeljeni, već smo promatrali kako ostali volonteri rade. Toga smo dana imali posebnu sreću što je svoje vrijeme odvojila i nama posvetila časna sestra iz Kalkute koja je osobno poznavala Majku Tereziju i s njom živjela u kući. Ona nam je pričala kako izgleda volontiranje u Indiji, a kako kod nas. Naglasila je da svugdje ima siromaha i potrebitih, no da je kod nas puno siromaha u duhovnom smislu, ljudi željnih ljubavi i pažnje. Otkrila nam je da volontirati možemo pružajući osmijeh, susrećući se s ljudima, slušajući njihove probleme i moleći. Upoznali smo i sestru iz Afrike koja je trenutačno glavna sestra. Svojim vedrim osmijehom i početničkim hrvatskim jezikom uljepšala nam je dan te nas pozvala da dođemo i vikendom. Nakon ovoga nismo mogli ništa manje učiniti nego otići u kapelicu i izmoliti krunicu za sve korisnike, volontere, časne, naše roditelje i djelatnike naše škole jer rad uz molitvu i molitva uz djela jedino su ispravno i učinkovito volontiranje.
Marija Patrlj, profesorica savjetnica